Kitnjast ima rep,

velik i lijep,

lješnjaci su njena hrana,

dom joj je svaka grana.

U polju ljeti,

sjajna iskra

zrakom leti,

u tamnoj noći

svijetli.

Kuća mu je bara,

draga iznad svega,

u njoj živi, rado pjeva,

rega, rega, rega!

Nema noge, brzo bježi,

od nje svaki stvor se ježi.

Škare ima, krojač nije,

u vodi živi, riba nije,

oklop nosi, vojnik nije.

Osam nogu ima,

to poznato je svima.

Brzo mrežu plete,

da muhe u nju slete.

U jesen kreće prema jugu,

gdje ostaje zimu dugu.

Kada dođe proljeće,

opet nama dolijeće.

Draga nam je ova ptica,

a zove se .........

U šumi živi

al' često selu ide,

šulja se tiho,

da koke je ne vide.

Dva šarena krila,

livadama rado lete,

pa na cvijeće slete.

Kuću gradi u šumici,

u šuplini starog hrasta,

sva je hitra, brza, laka,

na tjelu joj meka dlaka.

Ide brzo, pa još brže,

kad se javlja on - zarže.

Sve da na stol neki staneš

i uspiješ se istegnuti,

opet nećeš moći

glavu dosegnuti.

Dugokraka, dugovrata,

a plosnate glave,

gleda kao s prvog kata

ima li gdje trave!

U lepezu širim rep,

ponosito šećem.

Znadem da sam lijep,

oholo se krećem.

Kad izgubim pero,

ne tugujem za njim;

narast će mi drugo!

Grane dvije

razgranane

razigrane

na proplanku.

Grane dvije

razgranane

iznad glave

uzdigao

u modrine plave.

Velik sam ko kuća

a miša se bojim.

Nos mi je do poda,

teška mi je noga.

Trubim jako ko trombon,

ime mi je ...

Travu pase,

nije prase.

Ima roge, nema noge.

I bez nogu poljem šeće,

a bez kuće nikud neće.

Ima brke, djed nije.

Mlijeko pije, dijete nije.

Po glasu – živko.

Po perju – sivko.

Skakućem, virkam,

posvuda zirkam.

Čuvam se praćke

i bježim od mačke.

Svileno krilce

skriveno rilce.

Kad te ubode

eto nezgode.

Ali i slasti

kad te počasti.