Po krošnjama šećem

i veselo skakućem.

Volim šumski mir.

Da zimi ne prosim

u kućicu nosim

lješnjake i žir.

Sladak sam kao šećer,

i hladan kao led,

sva me djeca vole jesti,

jer ja sam ...

Niti je riba,

niti je ptica.

Mrkva mu je poslastica.

Ima krzno meko

a zovu ga ...

Malen sam i volim sir.

A bojim se mačke.

Krzno mi je kao pliš,

pogodite. Ja sam...

Kuću nosim na leđima,

puzim, puzim danima.

Spor sam i polako idem,

ali uvijek svugdje stignem.

Nježan i lijep kao cvijet,

veseli je njegov let.

Gdje je cvijeće

tamo lijeće...

Ima krila, nije ptica,

a bio je gusjenica.

Imam dlaku nisam maca

pijem vodu nisam žaba

strašan sam a nisam lav

nego idem vav, vav, vav.

Malen sam ko zrno riže,

radišan i jak,

uvijek nas je puno braće,

ne plaši nas čak ni lav.

Crni, žuti ili bijeli,

ko vojnici smo pravi.

Što smo? Tko smo?

Mi smo ...

Voli kruške, voli med,

kao djeca sladoled.

Kažu brunda, samo brunda...

Pred zimu zaključa stan

i spava zimski san.