Dana 9.  studenog 1799. godine došao je u Francuskoj na vlast Napoleon Bonaparte. Bio je to poznati datum 18. Brumairea po Francuskom revolucionarnom kalendaru. Naime, za vrijeme Revolucije ukinut je gregorijanski kalendar i uveden novi, u kojem su mjeseci imali svi točno po 30 dana i nosili su imena po prirodnim pojavama. Tako je mjesec Brumaire nosio ime po magli (franc. brume), koja je karakteristična za ovo doba godine.

Napoleon se ranije te godine nalazio u dalekom Egiptu, u svojstvu zapovjednika francuske revolucionarne vojne ekspedicije. Imao je čin generala i bilo mu je svega 29 godina. Početkom godine provalio je s vojskom iz Egipta u Palestinu, sve do Kristovog rodnog kraja u Galileji. Francuska vojska zauzela je čak i Nazaret, rodno mjesto Isusa Krista. Na poznatom brdu Tabor pobijedili su tursku vojsku, no nisu uspjeli zauzeti utvrđeni grad Akon, pa su se na kraju vratili u Egipat.

Iz Egipta je krajem ljeta te godine Napoleon zaplovio natrag u Francusku. U toj je zemlji tada vladao tzv. Direktorij, koji je postajao narodu sve omraženiji. Naime, Direktorij je bila specifična vlada od pet direktora. Njih petorica dijelili su izvršnu vlast. Međutim, kako je državna blagajna osiromašila, direktori su postali nepopularni i vlast im je bila pred rušenjem.

Nova izvršna vlast povjerena je trojici konzula (tzv. Konzulat). Prvim konzulom postao je, dakako, Napoleon, a ostala dvojica bili su prijašnji direktori Sieyès i Ducos. Zapravo je Napoleon imao vlast, dok su ostala dvojica bila u sjeni i služila su samo za davanje privida o podjeli vlasti.

Francuski car Napoleon Bonaparte ušao je pobjednički u Beč, koji su Francuzi osvojili dan ranije, 14. studenog 1805. godine. Radilo se o Ratu Treće koalicije, kad je Napoleon uspješno savladao protivničke europske sile koje su se udružile protiv njega.

Prethodnog mjeseca Napoleon je vrhunskim strateškim manevrom uz vrlo male gubitke zarobio golemu austrijsku vojSku kod Ulma, a zatim je prodro u Austriju. Njegove su vojne snage prodirale uglavnom kroz dolinu Dunava, a ostvarile su niz pobjeda nad protivničkom vojskom (primjerice, kod Amstettena i Dürnsteina). Francuske su trupe već 13. studenog ušle u Beč, a sljedećeg dana pristigao je i Napoleon Bonaparte, koji je za svoje boravište odabrao znameniti carski dvorac Schönbrunn. Bila je to prikladna rezidencija za osvajača koji se prethodne godine bio proglasio carem Francuza, a samo oko pola godine prije ulaska u Beč dao se okruniti i za kralja Italije. Napoleon je, dakle, tijekom svog boravka u Schönbrunnu nosio i carsku i kraljevsku titulu, upravo kao i habsburški vlasnici tog dvorca, koji su bili carevi Svetog Rimskog Carstva (kasnije Austrije) i kraljevi Ugarske, Češke, Hrvatske te još niza zemalja.

Napoleon se u Schönbrunnu prilično dugo zadržao, sve do kraja prosinca 1805. godine, a u međuvremenu je pobijedio udružene ruske i austrijske snage u velikoj Bitki kod Austerlitza. Austrijski car Franjo I. vratio se u Beč tek sredinom siječnja 1806. godine, nakon što je utanačen mir s Napoleonom.