Arhaizmi, neologizmi i dijalektizmi

​Leksika bosanskog jezika je promjenjiva. Svako novo razdoblje je bogatije riječima. Ono što je zajedničko za svako razdoblje jednoga jezika je postojanje riječi koje su česte i poznate većini govornika. One čine sloj aktivne leksike.

​

Riječi koje su rijetke i koje su iz različitih razloga zastarjele pa su postale manje poznate, čine sloj pasivne leksike. ​

​

​Arhaizmi (grč. archaios - starinski) su riječi koje pripadaju pasivnoj leksici: grof, kmet, dinar, polza (korist), hefta, kandžija...

​

Arhaizme dijelimo na:

1. historizme​

2. ​zastarjelice

​

​U književnim djelima arhaizmi imaju stilsku vrijednost.

​Neologizmi ili novotvorenice su riječi koje nastaju iz sljedećih razloga:

a) društvenih (imenuju se novi pojmovi i pojave),

b) pojedinačnih, individualnih (stvara ih književnik u svojim djelima),

c) težnje da se strana riječ zamijeni domaćom.

​

Neologizmi su novonastale riječi sve dotle dok ne postanu svakodnevne i obične u upotrebi.

​

Nekada su neologizmi bile riječi: suncobran, kišobran, neboder, videoteka.

Neologizmi mobitel, bankomat i euro su novijega vremena, ali su već postale "ravnopravne" s ostalim riječima.​

​Dijalekat je govor nekog područja. Razlikuje se po svojim osobinama (glasovima, akcentu, padežima)

​

Dijalektizmi (grč. dijalektikos - različit) su riječi s velikom prostornom proširenosti. Pripadaju narodnom govoru određenog područja (mliko, greota, gospoja, fala, tica, đe...)

​

Dijalektizmi su nestandardne riječi. Nasuprot dijalektu, standardni jezik je rezultat svjesnih nastojanja čovjeka da stvori pravila po kojima će govoriti i pisati. ​