Koji književni lik o sebi promišlja slično kao što Raskoljnikov promišlja o sebi u sljedećemu
primjeru?
Uostalom, ja brbljam previše. Zato i ne radim ništa jer brbljam. Ali je možda i ovako: zato brbljam
jer ništa ne radim. Naučio sam se brbljati za ovih posljednjih dana, ležeći dane i noći u kutu i
premišljajući... o tricama i kučinama. Onda, zašto ja sada idem? Zar sam ja sposoban za to?