Šta su hagiografije?

Najstariji pisani spomenik u nacionalnoj redakciji staroslavenskog jezika kod Slovenaca je/su:

Ko su tvorci usmene narodne književnosti?

Balada je lirska književna vrsta koja ima tragičan kraj, a romansa je epska književna vrsta koja ima sretan kraj:

Šta je sevdalinka?

Usmena književnost razvijela se u okvirima pojedinih etničkih zajednica (roda, plemena, naroda) u vrijeme kad te zajednice još nisu potpuno ovladale pismenošću. A za tu fazu kulturnog razvoja karakteristično je da se pojedinac nije izdvajao iz zajednice kojoj je pripadao.

Kad neki historijski događaj uđe u epsku pjesmu, a s njom i u usmeno narodno predanje, on se izmijeni, jer se prilagodi jednom posebnom, epskom viđenju prošlosti, koje je istovremeno i idealizacija prošlosti i njeno poetsko osmišljanje.

Epske formule predstavljaju zapamćeni inventar izražajnih sredstava, koji pjevaču omogućava da uz pomoć ranije usvojenih i upamćenih postupaka brzo i s lakoćom obrađuje nove teme i nove fabule. Pjevač se u svojim pjesmama služi istim gotovim formulama u svim sličnim situacijama.

Kad je neki slog u riječi jače istaknut, kažemo da je naglašen ili akcentiran. Akcenat ili naglasak je isticanje sloga u riječi.

Samo vokali i sonanti R i L nemaju prozodijsko obilježje.

U naglašenom slogu istovremeno se ostvaruju jačina, visina i dužina. To su komponente akcenata: jačina određuje mjesto akcenta, a visina i dužina određuju vrstu akcenta.

Koliko je akcenata u bosanskom jeziku?