kulturna_bastina

Kulturna baština

Bosne i Hercegovine

​Od 1972. godine kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, do danas je na UNESCO Listu svjetske baštine je upisano ukupno 936 dobara (725 kulturnih, 183 prirodnih i 28 mješovitih). U skladu sa ovom konvencijom, upisana dobra predstavljaju dio svjetske baštine sa izuzetnom univerzalnom vrijednošću. ​

Upisana dobra iz Bosne i Hercegovine na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine su most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i područje Starog mosta starog grada Mostara.

​Pored toga, na tentativnoj listi dobara koje zemlja može nominovati u narednom periodu, se nalazi još devet dobara iz BiH.

Tentativna ili privremena lista (lista potencijalnih dobara) predstavlja inventar dobara koja se nalaze na teritoriji države, a ona ih smatra pogodnim za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Države članice u svoje Tentativne liste uključuju ona dobra koja smatraju kulturnom i/ili prirodnom baštinom od izuzetne univerzalne vrijednosti i koja namjeravaju da nominuju tokom narednih godina.

​Nominacije za Listu svjetske baštine se ne razmatraju ukoliko se nominovano dobro već ne nalazi na Tentativnoj listi države. Dobra iz BiH koja se trenutno nalaze na Tentativnoj listi:

• Prirodno graditeljska cjelina Jajca (10.3.2006)

• Sarajevo - jedinstveni simbol univerzalne multikulturalnosti - trajno otvoreni grad (1.9.1997)

• Stećci - srednjevijekovni nadgrobni spomenici (18.4.2011)

• Istorijsko urbano područje Počitelj (2.1.2007)

• Prirodno i urbano područje Blagaj (11.12.2007)

• Prirodno i istorijsko područje Blidinje (11.12.2007)

• Prirodno i istorijsko područje Stolac (11.12.2007)

• Pećina Vjetrenica (22.11.2004).

• Prašuma Perućica (2017)

• Jevrejsko groblje u Sarajevu (2018)

Multiple Select

Na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine nalaze se

• stećci - srednjevijekovni nadgrobni spomenici

• most Mehmed-paše Sokolovića

• vodopad u Jajcu

• područje Starog mosta

Fill in the Blank

Područje Starog mosta nalazi se u

Multiple Choice

Most Mehmed-paše Sokolovića nalazi se u

• Šeher gradu

• Sarajevu

• Livnu

• Višegradu

Poll

Da li si posjetio/la Stari most u Mostaru?

• DA

• NE

Open Ended

Ukoliko jesi. :)

Šta ti se najviše dopalo u gradu Mostaru?

​

Područje Starog mosta starog grada Mostara

​U dolini rijeke Neretve, između brda Hum i podnožja planine Velež, prvobitno se smjestilo naselje, nastalo kao urbana struktura u XV vijeku na ukrštanju vodnog i kopnenog puta. Značaj mikrolokacijskog položaja je u mjestu prelaza rijeke i prirodnih uslova njegove pozicije. Ovo naselje relativno male veličine, sa dvije kule oko mosta, historijski izvori datiraju u 1452. godinu. Današnje ime Mostar, prvi put spomenuto 1474. godine, dobilo je po "mostarima", čuvarima mosta.

​U periodu otomanske uprave, uz obje obale rijeke Neretve, nastaje grad sa karakteristikama osmansko-orijentalnog tipa naselja, koji se 1520-1566. većim dijelom opasuje bedemima i transformiše u utvrđeno naselje sa (kamenim) Starim mostom u središtu, sagrađenim na lokaciji nekadašnjeg srednjovjekovnog mosta, čiji su ostaci otkriveni tokom posljeratne obnove.

​

​Očuvanu historijsku jezgru grada Mostara karakteriše specifičan i autohton izgled kao rezultat briljantnog graditeljskog umijeća, primjene autohtonih materijala, prepoznatljivih formi objekata i optičkih efekata - igre svjetlosti i sjene.

​U prostornom obuhvatu historijske jezgre posebno se ističe ambijentalna makrourbana cjelina Starog grada, koja je vezana uz očuvane kulturno-historijske spomenike. Većim dijelom je razvijena duž lijeve obale rijeke Neretve, protežući se ka sjeveru, a djelimično na njenoj desnoj obali. Oba dijela povezuje ekscentrično locirani Stari most sa srednjevjekovnim kulama Ćelovinom (Halebinovkom) na desnoj i Tarom (Hercegušom) na lijevoj obali Neretve.

U kompleksu se ističu Karađozbegova džamija sa medresom, Koski Mehmed-pašina džamija, Roznamedžijina džamija sa medresom i Tabačica džamija, hamam i kompleks Tabhana, kao i mlinice i stupa ispod džamije.

​Most sa jednim lučnim svodom, oslonjen na priobalne stijene, iznjedrio je kontrafornu konstrukciju razapetu između obala rijeke Neretve. Svod je izuzetne elegenacije, elipsoidne forme, neuobičajen i netipičan za objekte otomanske mostogradnje.

​

Sinteza autohtonog materijala, podneblja i snaga njegovog mjesta nadahnuli su graditelja mosta mimara Hajrudina da modelira prirodu i ispolji svoju genijalnost u umijeću odabira lokacije za njegovu gradnju, konstruktivno rješenje, ali i u prefinjenom osjećaju za urbanizam oblikujući most u savršenoj harmoniji sa okolišem.

​Gradnja mosta završena 1566., a odbrambene kule – Tara (Herceguša) i Halebija (Ćelovina) zaokružuju njegovu kompoziciju.

Cjelovitošću u dizajnu, konstrukciji i funkciji predstavlja jedinstven spomenik svjetske baštine, a Stari most i danas predstavlja autentičan motiv umjetnicima u književnom i likovnom stvaralaštvu.

​

​Most je artiljerijskim pogocima srušen 1993. godine. Pod patronažom UNESCO-a formiran je međunarodni tim stručnjaka za rekonstrukciju Starog mosta, restauraciju kula Tare i Halebinovke, Sultan-Selimovog mesdžida i ostalih objekata u spomeničkom kompleksu. Nakon obnove, Stari most je svečano otvoren 2004., a Komitet za svjetsku baštinu je 17.07.2005. upisao područje Starog mosta Starog grada Mostara na Listu svjetske baštine UNESCO-a pod kriterijem (vi):

​

Sa "renesansom" Starog mosta i njegovog okruženja, simbolična snaga i značenje grada Mostara – kao izuzetnog i univerzalnog simbola suživota zajednice različitog kulturnog, etničkog i religijskog porijekla – je učvršćena i ojačana, uz naglasak na neograničenim naporima ljudske solidarnosti za mir i moć saradnje pri suočavanju sa teškim katastrofama."

​

Multiple Choice

Mostar je dobio ime po

• mišu

• Neretvi

• kamenu

• čuvarima mosta

Multiple Choice

Stari most je projektovao mimar ______?

• Šaban

• Hasan

• Hajrudin

• Ertugrul

Multiple Select

Kule na kojima je sagrađen most zovu se:

• Halebija (Ćelovina)

• Kamena

• Tara (Herceguša)

• M

​

Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu

​Most preko Drine u Višegradu predstavlja remek djelo mostogradnje. Sagrađen je u vremenu od 1571. do 1577. godine po želji i naredbi Mehmed-paše Sokolovića. Mehmed-paša Sokolović rođen je 1505. u selu Sokolovićima blizu kasabe Rudo u višegradskom kadiluku, odakle je kao dječak odvojen od svojih roditelja i odveden u Tursku. U to vrijeme postojao je običaj poznat kao Divširma, odnosno "Danak u krvi", kao vid redovnog oporezivanja u Otomanskom carstvu.

​Danak u krvi je podrazumijevao nasilno odvođenje hrišćanske djece u Tursku gdje su prevođena u Islam i školovana u njihovim vojnim školama gdje su postajali Janjičari, elitni vojnici turskog carstva. Otac mu se zvao Dimitrije, a dječaku su na krštenju dali ime Bajo. Umro je u Istambulu 1579.

​Bio je veliki vezir od 1565.-1579. u vrijeme trojice sultana: Sulejmana Veličanstvenog (1520-1566), Selima II (1566-1574) i Murata III (1574-1595). Istakao se kao sposoban vojskovođa u ratovima Otomanskog carstva protiv Ugarske i Austrije (1526-1533). Bio je zapovjednik dvorske straže 1543. a potom biva unaprijeđen 1546. u kapudan-pašu. Položaj trećeg vezira dobio je 1555. a 28. jula 1556. unaprijeđen je na položaj velikog vezira.

Veliku vojnu vještinu potvrdio je pobjedom u bici pod Sigetom u kojoj je 1566. poginuo sultan Sulejman Veličanstveni. Oženio se kćerkom sultana Selima II, princezom Esmahan 1562. Poznat je kao naručioc i ktitor mnogih sakralnih i profanih zdanja širom Otomanskog carstva.

​Izgradnja mosta povjerena je Kodža Mimar Sinanu (15. april 1489.-17. juli 1588.), jednom od najvećih arhitekata svog vremena poznatog i kao "veliki arhitekta Sinan". Rođen je 1489. godine u blizini mjesta Kayseri u centralnoj Anadoliji, u hrišćanskoj, vjerovatno grčkoj porodici. Odveden je u janičarske trupe 1511. Učestvuje u mnogim vojnim akcijama od centralne Evrope do Irana i Iraka. Brzo je napredovao od konjičkog oficira do vojnog inženjera. Veliku reputaciju stekao je nakon što je za par dana sagradio most preko rijeke Pruth u Moldaviji. Bio je glavni arhitekt u vrijeme četiri sultana Selima I, Sulejmana I, Selima II i Murata III. Krećući se sa vojnim trupama širom Evrope i Azije upoznavao je arhitektonska djela raznih epoha i civilizacija, što je uticalo na njegov stvaralački rad.

​

Arhitekta je oko 360 različitih građevina; 84 džamije, 51 mesdžida, preko 40 hamama, 8 mostova, 17 javnih kuhinja (imareta), 35 palata, 3 bolnice... Među najznačajnija djela ubrajaju se Sulejmanija džamija (1550.) u Istambulu i Selimija džamija(1557.) u Edirnu, Turska. U gradnji mostova maestralno je kombinovao umjetničke i funkcionalne vrijednosti.

​Univerzalna vrijednost mosta u Višegradu je nepobitna sa istorijskog i arhitektonskog stajališta. Most je predstavnik jednog istorijskog perioda u razvoju graditeljstva i mostogradnje, a izgradio ga je jedan od najpoznatijih graditelja Otomanskog carstva.

​

Poseban značaj mosta je u tome što svjedoči o usvajanju i prilagođavanju tehnika tokom dugog istorijskog procesa. On takođe svjedoči o važnim kulturnim razmjenama između različitih civilizacija. Njegova simbolična uloga je značajna u istorijskom smislu, posebno s aspekta različitih konflikata koji su se dešavali tokom 20. vijeka.

​Most je na Listu svjetske kulturne baštine upisan pod kriterijumom (ii) i (iv):​

(ii) Pozicioniran na važnoj geostrateškoj lokaciji, kroz istoriju, svjedoči o razmjeni kulturnih uticaja između Balkana, Otomanskog carstva i Mediterana, između hrišćanstva i islama. Istrajavao pod različitim političkim i kulturnim uticajima; nakon Otomanskog carstva dolazi period Austrougarske uprave, potom Kraljevina Jugoslavija, SFRJ i na kraju Bosna i Hercegovina

​

(iv) Most preko Drine u Višegradu predstavlja jedno od najveličanstvenijih djela arhitekture otomanskog perioda

​Kameni most na Drini je ušao u legendu kao glavni junak romana "Na Drini ćuprija" našeg Nobelovca Ive Andrića (1892-1975).

U romanu "Na Drini ćuprija" Andrić pripovijeda o građenju mosta preko Drine u Višegradu, pri čemu je most glavna tačka okosnica naracije romana. "Na Drini ćuprija" (1945) hronološki prati četiri vijeka zbivanja oko mosta preko Drine, pri čemu Andrić opisuje raznovrsne promjene u kasabi i istorijske događaje (turska vladavina, austrijska vladavina i osvitak I svjetskog rata).

​​

Za epsku snagu kojom je "oblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemlje", Ivo Andrić je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.

"Most na simboličan način predstavlja suprotnost ljudskoj sudbini koja je prolazna u odnosu na kamenu građevinu koja je vječna." 

Multiple Choice

Most u Višegradu izgradio je:

• mimar Sulejman

• mimar Selim

• Kodža Mimar Sinanu

• Kodža Mimar Samir

Multiple Select

Najznačajnija djela Kodža Mimara Sinana su

• Sulejmanija džamija

• Aja Sofija

• Selimija džamija

• Stari most

Fill in the Blank

Kameni most na Drini je ušao u legendu kao glavni junak romana