WorksheetsMHP kviz 1
Total questions: 20
Worksheet time: 13mins
Izvori međunarodnog humanitarnog prava se ne poklapaju sa izvorima međunarodnog javnog prava.
TAČNO
NETAČNO
Pod izvorima međunarodnog prava smatra se međunarodni proces ustanovljavanja međunarodnih prava i obaveza, kao i oblike u kojima se pravila međunarodnog prava javljaju.
TAČNO
NETAČNO
Izvori međunarodnog humanitarnog prava su:
Međunarodni običaji
Međunarodno ugovorno pravo
Opšta pravna načela priznata od prosvijećenih naroda
Zakoni
Sudske odluke
De Martensova klauzula predstavlja:
bazu za nastanak međunarodnih ugovora
princip čovječnosti i princip javnog mjenja
pravni osnov za pokrivanje mnogih pravnih praznina
sredstvo ratovanja u međunarodnom humanitarnom pravu
Međunarodna običajna pravila su skup pravnih normi nastalih dugim ponavljanjem istovjetnog ponašanja subjekata međunarodnog prava, u određenim istim ili sličnim situacijama u kojima subjekti koji postupaju po tim pravilima imaju svijest o njihovoj pravnoj obaveznosti.
TAČNO
NETAČNO
Međunarodni ugovori su formalni, ali nisu najvažniji izvor međunarodnog humanitarnog prava.
TAČNO
NETAČNO
Osnovni elementi koji su potrebni da bi se jedan ugovor smatrao međunarodnim su:
da su ga zakljucili međunarodni subjekti
da postoji volja tih subjekata izražena na neki način
da se njime reguliše neko pitanje
da je regulisan međunarodnim pravom
da je utvrđen predmet ugovor
Početak savremenog uspostavljanja humanitarnih pravila obično se povezuje sa donošenjem:
Ženevskih konvencija
Haških konvencija
Deklaracijom o pomorskom ratu
Petrogradska deklaracija o zabrani upotrebe određenih projektila u ratu
Bečke konvencije
Petrogradska deklaracija iz 1868.utvrdila je sljedeće principe:
da je napredak civilizaije u uskoj vezi sa ublažavanjem nesreća rata
da je slabljenje vojnih snaga neprijatelja jedini legitimni cilj rata koji države treba da imaju pred sobom za vrijeme rata
da je u tom cilju dovoljno staviti što veći broj neprijatelja van borbe
da bi taj cilj bio prekoračen upotrebom oružja koje bi nepotrebno povećalo patnje ljudi stavljanjem van borbe ili bi im smrt učinilo neizbježnim
da će upotreba tog oružja biti u suprotnosti sa zakonima humanosti
Zabranjena sredstva ratovanja savremena teorija međunarodnog humanitarnog prava dijeli na dvije oblasti:
(a)
U oružje za masovno uništenje svrstavaju se:
hemijsko oružje
nuklearno i termonuklearno oružje
lasersko oružje
biološko i bakteriološko oružje
oružje kojim se mijenja čovjekova okolina
Pravila koja regulišu načine ratovanja odnose se na:
Perfidije
Ratna lukavstva
Uskraćivanje milosti
Ratni plijen
Načini ratovanja odnose se i na lica i svojstva objekta:
Zaštita lica koja su napustila vazduhoplov
Zaštita lica onesposobljenog za borbu
Ograničenja i zabrane s obzirom na svojstva objekta
Represalije
Retorzije
Pod perfidijom se podrazumijevaju podmukli i nečasni postupci ratovanja koje preduzme lice ili grupa lica, i to tako što koristeći uobičajena pravila časti, na koja se oslanja protivnik, zloupotrebom tih pravila, vara ili dovodi u zabludu protivnika da je preduzeta neka radnja koja se smatra časnim postupkom ili poštovanjem nekog ratnog pravila sa ciljem da se stekne ratna prednost, pri čemu se dovodi u pitanje život ili zdravlje protivnika.
TAČNO
NETAČNO
Ratna lukavstva su postupci koji nisu dozvoljeni međunarodnim pravom.
TAČNO
NETAČNO
Običajno međunarodno humanitarno pravo predviđa obavezu davanja milosti.
TAČNO
NETAČNO
Ratni plijen je:
(a)
Represalije su protivpravni akti jedne države kao odgovor na takve akte koje je učinila država protiv koje se represalije preduzimaju.
TAČNO
NETAČNO
Za razliku od represalija koje su protivpravne i nezakonite, retorzije se smatraju pravno dozvoljenim aktima jedne države kao odgovor na isti ili sličan pravno dozvoljen akt druge države.
TAČNO
NETAČNO
U doktrini međunarodnog prava utvrđeni su uslovi za postojanje retorzije:
da je akt odgovor na isti ili sličan akt druge države
da je akt koji država preduzima kao retorzioni postupak u skladu sa međunarodnim pravom
da je akt koji je druga država preduzela dozvoljen po međunarodnom pravo
da je akt retorzije preduzet sa namjerom ispravljanja situacije koja je nastala kao posljedica akta druge države ili u cilju zadovoljenja
