WorksheetsPage 1
Total questions: 150
Worksheet time: 1hrs 15mins
Koja je ključna razlika između autologne i alogene transplantacije hematopoetskih matičnih stanica?
Alogena koristi stanice iz kostne srži
Autologna zahtijeva HLA identičnost donora
Autologna koristi stanice iste osobe
Alogena se provodi samo kod blizanaca
Šta označava termin 'singena' transplantacija u kontekstu matičnih stanica?
Transplantacija između jednojajčanih blizanaca
Transplantacija između nepovezanih osoba
Transplantacija iz pupčane vrpce
Transplantacija iste osobe na sebe
Koji su najčešći izvori hematopoetskih matičnih stanica za transplantaciju danas?
Periferna krv, mišićno tkivo, koštano tkivo
Kostna srž, pupčana vrpca, periferna krv
Pupčana vrpca, koža, hrskavica
Kostna srž, slezena, jetra
Zašto je periferna krv često birana kao izvor hematopoetskih matičnih stanica?
Ne zahtijeva imunosupresiju nakon zahvata
Uvijek je HLA identična pacijentu
Ima najmanje HLA antigena
Najčešće se koristi kao izvor
Koji sistem je ključan za podudarnost tkiva pri transplantaciji i snažno utiče na prihvatanje transplantata?
ABO sistem krvnih grupa
Major histocompatibility vírusni kompleks
HLA sistem (Human Leukocyte Antigen)
Komplementni sistem C3-C9
Zašto geni glavnog sistema tkivne podudarnosti imaju imunološku važnost kod ljudi?
Eliminišu potrebu za pretransplantacijskom fazom
Povećavaju volumen perifernih matičnih stanica
Određuju individualnost i specifičnost imunoskog odgovora
Sprječavaju nastanak jednojajčanih blizanaca
Koja je ispravna podjela liječenja transplantacijom kostne srži na faze?
Pripremna, operativna, kontrolna
Indukcijska, konsolidacijska, održavanje
Predtransplantacijska, transplantacijska, posttransplantacijska
Dijagnostička, terapijska, rehabilitacijska
Zašto krv iz pupčane vrpce može biti vrijedan izvor za transplantaciju uprkos malom volumenu?
Sadrži mnogo nezrelih hematopoetskih matičnih stanica
Uvijek je potpuno HLA-identična primatelju
Ne sadrži T-limfocite pa nema odbacivanja
Ima veću koncentraciju eritrocita od periferne krvi
Koja tvrdnja tačno opisuje odnos donora i primaoca kod alogene transplantacije?
Donor i primalac su različite osobe
Donor i primalac uvijek dijele isti HLA haplotip
Donor i primalac su ista osoba
Donor je jednojajčani blizanac primaoca
Koji faktor najviše doprinosi uspješnosti prihvatanja transplantata?
Mjesto uzimanja uzorka u koštanoj srži
Volumen uzorka pupčane krvi
Podudarnost HLA antigena donora i primaoca
Starost donora u odnosu na primaoca
Koji je primarni cilj postavljanja indikacije za liječenje transplantacijom prije početka terapije?
Smanjiti potrebu za kasnijom imunoterapijom
Izabrati najskuplju dostupnu terapiju
Pronaći savršenog ABO podudarnog davaoca
Odrediti optimalno vrijeme liječenja i pripremu
Šta je ključni uslov za uspjeh transplantacije u smislu podudarnosti tkiva kod čovjeka?
HLA sistem glavnih leukocitnih antigena
Podudarnost koštane gustine
Rh faktor i krvna grupa ABO
Kompatibilnost serumskih proteina
Koja je uloga gena glavnog sistema tkivne podudarnosti u imunološkom odgovoru?
Smanjuju potrebu za zračenjem cijelog tijela
Povećavaju osjetljivost na citostatike
Regulišu isključivo eritrocitne funkcije
Određuju status jedinke i specifičnost odgovora
Šta je cilj kondicioniranja prije transplantacije kod bolesnika?
Potisnuti imunološku sposobnost da odbaci transplantat
Povećati broj eritrocita u perifernoj krvi
Smanjiti HLA ekspresiju na donorovim ćelijama
Poboljšati apsorpciju oralnih citostatika
Zašto se u kondicioniranju kod zloćudnih bolesti provodi vrlo intenzivna citostatska terapija?
Da smanji rizik od hemolitičke reakcije
Da potpuno uništi prisutne zloćudne stanice
Da ubrza regeneraciju epitelnih barijera
Da poveća trombocitnu agregaciju prije grafta
Šta označava akronim TBI u kontekstu pripreme za transplantaciju?
Targeted bone infusion (infuzija kosti)
Trombocitna bazalna indukcija (stimulator)
Total body irradiation (zračenje cijelog tijela)
Trans-bronhijalna intubacija (procedura disanja)
Koja je posljedica kondicioniranja na koštanu srž koju treba osigurati prije unosa matičnih ćelija?
Privremena hiperkalcemija radi otpornosti grafta
Povećana osteoklastna aktivnost za remodeliranje
Smanjena viskoznost plazme za lakši tok krvi
Određen prostor za transplantirane hematopoetske ćelije
Koja vrsta transplantacije se danas rutinski primjenjuje prema tekstu?
Allogena kožna transplantacija bez HLA tipizacije
Ksenotransplantacija solidnih organa
Transplantacija fetalnih neurona
Autologne hematopoetske matične stanice
Zašto je izbor davaoca sa HLA podudarnošću presudan kod transplantacije?
Smanjuje potrebu za profilaktičnim antibioticima
Osigurava bržu eritropoezu nakon zahvata
Eliminiše rizik od svih imunoloških reakcija
Povećava uspješnost prihvatanja presađenog tkiva
Koji aspekt treba uzeti u obzir pri postavljanju indikacije za vrstu liječenja transplantacijom?
Vrstu i stadij bolesti te opće stanje
Isključivo dob pacijenta i BMI indeks
Broj trombocita u tri uzastopna testa
Prisustvo rijetkih serumskih antitijela
Šta je osnovna karakteristika alogene transplantacije hematopoetskih matičnih stanica?
Korištenje samo kordne krvi kao izvora
Korištenje embrionalnih matičnih stanica
Korištenje matičnih stanica od donora
Korištenje sopstvenih matičnih stanica pacijenta
Ko najčešće ima najveću vjerovatnoću kompletnog podudaranja tkiva sa oboljelim?
Nesrodni donori iz registra
Dalji rođaci pacijenta
Braća i sestre pacijenta
Roditelji pacijenta
Zašto braća i sestre nemaju uvijek potpuno podudarne vrste tkiva?
Zbog različitih krvnih grupa uvijek
Zbog uticaja ishrane na HLA sistem
Jer primaju gene od različitih roditelja
Jer primaju gene od istih roditelja ali kombinacije variraju
Kako se obično pronalaze podudarni nesrodni donori za alogenu transplantaciju?
Nasumičnim odabirom donora u bolnici
Testiranjem svih članova porodice
Pretragom registara dobrovoljnih darivatelja
Kupovinom komercijalnih uzoraka tkiva
Šta ljekari moraju uraditi prije odluke o korištenju tkiva donora?
Obaviti niz testiranja stepena podudarnosti
Uzeti uzorak koštane srži bez testova
Sprovesti psihološko testiranje donora
Započeti kemoterapiju odmah
Na osnovu čega se određuje podudarnost između donora i primatelja?
Laboratorijskih testova vrsta tkiva donora i primatelja
Kliničkog utiska ljekara bez testiranja
Krvne slike i metaboličkih profila
Starosne dobi i pola donora
Šta obično prethodi standardnoj alogenoj transplantaciji u smislu terapije?
Imunoterapija bez ikakve citotoksične terapije
Niske doze antibiotika bez kemoterapije
Visoke doze kemoterapije i ponekad zračenje
Samo fizička rehabilitacija i dijeta
Koji je primarni cilj kondicione pripreme prije presađivanja?
Spriječiti infekcije probioticima i vitaminima
Poboljšati funkciju jetre i bubrega
Uništiti maligne stanice i suzbiti imunološki sistem
Povećati broj crvenih krvnih zrnaca
Zašto je važno suzbiti imunološki sistem pacijenta prije alogene transplantacije?
Da se smanji rizik od alergija na lijekove
Da imunološki sistem ne napadne presadjene donorske matične stanice
Da se ubrza zacjeljivanje kože nakon zahvata
Da se poveća broj trombocita odmah nakon zahvata
Koja vrsta bolesti je eksplicitno navedena kao meta kondicione pripreme?
Solidni tumori kao karcinom pluća
Infektivne bolesti poput tuberkuloze
Stanice leukemije kao maligne stanice
Autoimune bolesti poput lupusa
Šta je glavni cilj uspješnog presađivanja matičnih stanica u kontekstu koštane srži?
Trajno suzbijanje imunog odgovora primaoca
Vraćanje normalne funkcije koštane srži
Potpuno uklanjanje donorskih limfocita
Smanjenje potrebe za transfuzijama krvi
Zašto alogeno presađivanje ne znači samo prenošenje krvnog sistema?
Jer se prenosi i imuni sistem davaoca
Jer krvni i limfni sistem nisu povezani
Jer se koristi autologna transplantacija
Jer se donorske stanice ne ugrađuju u koštanu srž
Koji termin opisuje odbacivanje presađenih stanica od strane primaoca?
Efekat domaćin protiv kalema
Bolest kalem protiv domaćina
Sekundarna aplazija koštane srži
Imunosupresivni sindrom transplantata
Šta označava GVHD u kontekstu alogenog presađivanja?
Infektivnu komplikaciju nakon kondicioniranja
Imunološku reakciju doniranih stanica protiv tkiva primaoca
Odbacivanje transplantata od strane primaoca
Hemolitičku reakciju na transfuziju eritrocita
Koja je ključna razlika između standardnog i smanjenog intenziteta kondicioniranja prije alogenog presađivanja?
Standardno uništava većinu zloćudnih stanica
Smanjeno traje duže od standardnog režima
Standardno se oslanja na imunitet davaoca
Smanjeno povećava dozu citostatika
Na čemu se primarno oslanja alogeno presađivanje smanjenog intenziteta u borbi protiv bolesti?
Visokim dozama imunosupresiva
Imunološkim stanicama davaoca protiv bolesti primaoca
Maksimalnom citotoksičnom kemoterapijom
Radioterapiji cijelog tijela
Za koje pacijente može biti izbor smanjeni intenzitet (nemiieloablativno) alogenog presađivanja?
Pacijenti s izolovanom anemijom bez maligniteta
Mladi bez komorbiditeta i potpuno zdravi
Samo oni s autoimunim bolestima kože
Starije, sa komorbiditetima ili nedovoljno snažne
Koji je glavni nedostatak kondicioniranja smanjenog intenziteta u odnosu na standardno?
Uzrokuje veći rizik GVHD-a
Zahtijeva duži boravak u izolaciji
Ne omogućava ugradnju matičnih stanica
Ne uništava mnogo malignih stanica
Kako se rizici smanjenog intenziteta presađivanja upoređuju s miieloablativnim režimom?
Znatno su manji i gotovo zanemarivi
Veći su zbog slabije imunosupresije
Nose iste rizike presađivanja matičnih stanica
Postoje samo kod mlađih pacijenata
Koja izjava najbolje opisuje povezanost krvnog i imunog sistema u kontekstu transplantacije?
Usko su povezani i ne mogu se razdvojiti
Povezanost je privremena nakon kondicioniranja
Povezuju se samo tokom akutnog GVHD-a
Uglavnom su odvojeni i djeluju neovisno
Koji je glavni imunološki mehanizam kojim donirane stanice uništavaju leukemijske stanice kod alogene transplantacije?
Inaktivacija komplementa u mikrosredini tumora
Smanjena ekspresija MHC molekula na tumoru
Efekat kalema protiv tumora/leukemije (GVT/LY)
Pasivna neutralizacija citokina u cirkulaciji
Šta se podrazumijeva pod "efektom kalema protiv tumora/leukemije" u kontekstu transplantacije?
Smanjena osjetljivost tumora na citostatike tokom liječenja
Privremena tolerancija receptora na alogene antigene
Napad donorskog imunog sistema na maligne stanice
Brže sazrijevanje autolognih limfocita nakon terapije
Kod pacijenata sa SCID-om, koji je tipičan ishod nakon uspješne alogene transplantacije?
Trajna neutropenija uprkos terapiji
Progresivna hipogamaglobulinemija nakon zahvata
Normalizacija funkcije imunog sistema
Nestanak T-stanica zbog alogene reakcije
Koliki se postotak izlječenja postiže transplantacijom kod teške aplastične anemije prema prikazanim rezultatima?
Oko 50% bolesnika pokazuje izlječenje
Oko 90% bolesnika pokazuje izlječenje
Oko 30% bolesnika pokazuje izlječenje
Oko 70% bolesnika pokazuje izlječenje
Ako se talasemija major liječi dovoljno rano, kakva je vjerovatnost dugog preživljavanja navedena u materijalu?
Uglavnom se zadržava oko 55%
Ne prelazi prag oko 40%
Raste iznad vrijednosti oko 90%
Počinje se kretati oko 75%
Kod akutne mijeloične leukemije, koliki je udio bolesnika koji postižu dugotrajno preživljavanje bez znakova bolesti nakon transplantacije?
Oko 65% bolesnika postiže takav ishod
Oko 20% bolesnika postiže takav ishod
Oko 85% bolesnika postiže takav ishod
Oko 45% bolesnika postiže takav ishod
Koji rezultat je naveden za akutnu limfatičnu leukemiju u kontekstu transplantacije?
Slični ishodi oko 50% uspjeha
Znatno slabiji ishodi oko 15% uspjeha
Dominantno poboljšanje iznad 80% uspjeha
Ishodi bez razlike oko 100% uspjeha
Šta karakterizira autogenu transplantaciju hematopoetskih matičnih stanica?
Korištenje autolognih stanica iz koštane srži ili periferne krvi
Uvođenje alogenih T-stanica za pokretanje GVT efekta
Zamjena eritrocita kroz alogenu transfuziju
Primjena donor-specifičnih antitijela protiv kalema
Koji je terapijski princip autologne transplantacije kod zloćudnih bolesti?
Stimulacija prirodnih ubica bez upotrebe citostatika
Eradikacija tumora ekstremno visokim dozama kemoterapije ili zračenja
Indukcija graft-versus-host reakcije da bi se smanjila masa tumora
Primjena niskih doza citostatika radi očuvanja hematopoeze
Zašto se prethodno uzimaju hematopoetske stanice prije visokodozne kemoterapije u autolognoj transplantaciji?
Da bi se smanjila potreba za profilaktičnim antibioticima
Da bi se povećala ekspresija MHC-I na tumoru
Da bi se inducirala trajna aplazija koštane srži
Da bi se premostila toksičnost koja pogađa najosjetljivije tkivo
Koja je dugogodišnja primjena autologne transplantacije matičnih ćelija navedena na slici?
Primjenjuje se duže od 40 godina
Primjenjuje se kraće od 10 godina
Koristi se isključivo zadnju dekadu
Uvedena je prije dvije godine
Na koje se bolesti terapija proširila pored hematoloških oboljenja?
Na neurološke i psihijatrijske poremećaje
Na kardiovaskularne i endokrine poremećaje
Na solidne tumore i autoimune bolesti
Na respiratorne i dermatološke bolesti
Koliko je smanjen rizik od smrtnosti tokom liječenja prema prikazu?
Sa 15% na 12%
Sa 20% na 5%
Sa 50% na 25%
Sa 30% na 10%
Koliko se pacijenata godišnje liječi autotransplantacijom u Evropi prema tekstu?
Oko 15 000 pacijenata
Oko 1 500 pacijenata
Oko 5 000 pacijenata
Oko 50 000 pacijenata
Koji je prvi korak kondicione pripreme u postupku?
Odmrzavanje i neposredna infuzija grafta
Primjena profilaktičkih antibiotika i transfuzija
Sakupljanje i obrada vlastitih matičnih ćelija
Potpuna imunoprofilaksa nakon transplantacije
Šta uključuje druga faza postupka prema prikazu?
Isključivo zračenje bez hemoterapije
Niske doze hemoterapije bez zračenja
Primjenu ciljane biološke terapije
Visoke mijeloablativne doze hemoterapije i zračenja
Šta se dešava u fazi prihvatanja grafta prema opisu?
Nastaje trenutna reakcija protiv domaćina
Organ primaoca odbacuje sve donorske ćelije
Hemopoetske ćelije prestaju proliferirati
Donatorske ćelije stvaraju nove zdrave krvne ćelije
Koja je navedena ključna prednost autotransplantacije u odnosu na alogenu?
Smanjuje potrebu za podrškom antibioticima
Omogućava jači imunološki efekt protiv tumora
Eliminiše rizik od infekcija tokom oporavka
Ne zahtijeva HLA podudarnog srodnog davaoca
Za koju starosnu grupu je istaknuta primjenjivost autotransplantacije?
Za osobe starije do 65 godina
Isključivo za djecu do 12 godina
Za sve pacijente bez starosnih ograničenja
Samo za odrasle mlađe od 40 godina
Koja je glavna toksičnost izbjegnuta kod autologne transplantacije zbog izostanka GVHD?
Nema potrebe za transfuzijama eritrocita
Nema reakcije transplantata protiv tumora
Nema rizika od bakterijskih superinfekcija
Nema reakcije transplantata protiv primatelja
Koji je ključni nedostatak autologne transplantacije naveden u tekstu?
Onemogućava liječenje autoimunih bolesti
Zahtijeva strogu HLA podudarnost davaoca
Povećava incidencu GVHD i mortalitet
Izostaje važan imunološki učinak protiv tumora
Koja bolest nije navedena kao indikacija za autolognu transplantaciju (ATKS)?
Akutna leukemija
Kronična opstruktivna plućna bolest
Hodgkinova bolest
Maligni ne-Hodginkovi limfomi
Koji je cilj liječenja transplantacijom u ranoj fazi bolesti?
Povećati broj klonogenih zloćudnih stanica
Izbjeći primjenu monoklonalnih antitijela
Spriječiti razvoj mehanizama rezistencije na liječenje
Smanjiti potrebe za laboratorijskim testovima
Šta su pokazala novija istraživanja o tumorskim stanicama u transplantatu?
Ne mogu preživjeti izvan tijela donora
Ne sadrže genska obilježja tumorskih linija
Uvijek se eliminiraju standardnom filtracijom
Mogu uzrokovati relaps bolesti nakon transplantacije
Koji se pristup naziva “in vivo čišćenje” prije skupljanja transplantata?
Uporaba krioprezervacije koštane srži
Dodavanje faktora rasta hematopoeze
Primjena radioizotopa na uzorku krvi
Intenzivnija terapija za redukciju tumorskih stanica
Šta opisuje metoda negativne selekcije u in vitro čišćenju transplantata?
Odabir najzdravijih hematopoetskih stanica
Uništavanje zloćudnih stanica u transplantatu inkubacijom
Zamjena autologne transplantacije alogenom
Povećanje broja monoklonalnih antitijela u serumu
Koji agensi se koriste za in vitro kemoterapiju tokom čišćenja transplantata?
Antikoagulansi za sprječavanje tromboze
Kemoterapijski agensi i monoklonalna antitijela
Antibiotici širokog spektra za sterilnost
Vitaminski kokteli za regeneraciju tkiva
Na šta su usmjerena monoklonalna antitijela pri čišćenju transplantata?
Receptore eritrocita za kisik
Hormonske receptore endokrinog sistema
Antigene tumorskih stanica
Enzime koagulacijskog puta
Koji je primarni rizik prisustva klonogenih zloćudnih stanica u transplantatu?
Nedostatak hematopoetskih matičnih stanica
Relaps bolesti nakon transplantacije
Graft-versus-leukemia reakcija prekomjerna
Imunosupresija donorovih limfocita
Koji termin opisuje prisutnost tumorskih stanica u samom transplantantu?
Kontaminacija transplantata tumorom
Alogena imunološka barijera
Graft-versus-leukemia reakcija
Graft-versus-host reakcija
Koja je osnovna svrha pozitivne selekcije CD34+ hematopoetskih matičnih stanica?
Neutralizacija kemoterapijskih nuspojava u koštanoj srži
Povećanje koncentracije trombocita nakon terapije
Smanjenje broja eritrocita u perifernoj krvi
Izdvajanje zdravih CD34+ stanica iz transplantata
Zašto se metode čišćenja transplantata najčešće izvode u specijaliziranim laboratorijima?
Zbog nemogućnosti standardizacije opreme u klinikama
Pošto se provode isključivo na svježim uzorcima krvi
Zato što su tehnički zahtjevne i kompleksne
Jer zahtijevaju prisustvo donora tokom postupka
Koje maligne bolesti su navedene kao primjeri bez CD34+ biljega na svojim stanicama?
Kronična limfocitna leukemija, karcinom želuca, glioblastom
Maligni limfomi, multipli mijelom, karcinom dojke
Akutna mijeloična leukemija, sarkomi kostiju, melanoma
Hodgkinova bolest, rak pluća, karcinom prostate
Na šta su retrospektivne studije upozorile u kontekstu akutnih leukemija?
Potpunu zamjenu kemoterapije imunoterapijom
Moguću korist od čišćenja transplantata
Neprikladnost autotransplantacije u svim slučajevima
Prednost alogene transplantacije nad autogenom uvijek
Koja se komplikacija najčešće javlja u ranom posttransplantacijskom razdoblju prije hematološkog oporavka?
Prekomjerna hemoliza eritrocita
Hipertenzija uzrokovana anemijom
Pancitopenija u ranoj fazi oporavka
Autoimuni napadi na neurone
Koje su najčešće infekcije u ranom posttransplantacijskom periodu?
Bakterijske i gljivične, virusne manje opasne
Isključivo virusne sa citopatskim učinkom
Parazitske infekcije zbog transfuzije
Endogene oportunističke bolesti kože
Šta je moguća posljedica u fazi trombocitopenije nakon transplantacije?
Povećano krvarenje zbog manjka trombocita
Smanjena eritropoeza uz policitemiju
Hiperviskoznost plazme zbog fibrinogena
Pretjerana koagulacija i tromboza generalizirana
Šta mogu uzrokovati visoke doze kemoradioterapije u posttransplantacijskoj skrbi?
Trajno povećanje CD34+ ekspresije
Potpuno sprječavanje pancitopenije
Izražene nuspojave i toksičnosti
Brzu normalizaciju leukocitne formule
Koja je glavna prednost autogene u odnosu na alogenu transplantaciju?
Nije potrebno tražiti idealnog donora koštane srži
Uvijek se postiže brži imunološki oporavak
Smanjuje potrebu za profilaktičkim antibioticima
Eliminira rizik od svih posttransplantacijskih infekcija
Zašto je manja mogućnost odbacivanja novih stanica kod autogene transplantacije?
Zato što potječu iz pacijentove vlastite krvi
Jer se stanice prethodno ozrače visokim dozama
Pošto se dodaje imunoglobulinska terapija rutinski
Zbog upotrebe univerzalno kompatibilnih donora
Koji je najopasniji uzrok smrti tokom faze pancitopenije nakon transplantacije koštane srži?
Teška anemija zbog eritrocita manjka
Virusne infekcije sa sporim napredovanjem
Bakterijske infekcije kao glavna komplikacija
Masivna tromboza zbog trombocita viška
Šta je cilj potpornog liječenja u fazi pancitopenije?
Povećati eritrocite transfuzijom i G-CSF
Povećati trombocite inhibicijom koagulacije
Smanjiti imunoglobuline antimikrobnim lijekovima
Smanjiti leukocite kortikosteroidnom terapijom
Kojim redoslijedom se u ranoj fazi oporavka pojavljuje funkcija presatka?
Prvo granulociti u perifernoj krvi, zatim ostale linije
Prvo rast B-limfocita, zatim granulociti
Istovremeno obnavljanje svih krvnih linija
Prvo T-limfociti, zatim imunoglobulini
Koja ozbiljna komplikacija se može javiti u ranoj fazi oporavka kao akutni oblik?
Akutna trombotična purpura
Anafilaktička reakcija na transfuziju
Autoimuna hemolitička anemija
Graft-versus-host reakcija (GvHD)
Koliko se obično vremena normalizira funkcija krvotvornog sistema od početka liječenja?
Više od godinu dana nakon oporavka
Oko 2 sedmice od terapije početka
Tačno 6 mjeseci nakon transplantacije
Unutar 2 mjeseca od početka liječenja
Kada započinje faza kasnog oporavka nakon transplantacije?
Nakon završetka antimikrobne terapije
Od 3. mjeseca nadalje
Nakon normalizacije eritrocita
Od prve sedmice nakon zahvata
Koje ćelije prvo rastu u fazi kasnog oporavka i čija se funkcija postepeno oporavlja?
Granulociti sa stabilnom fagocitozom
B-limfociti uz porast imunoglobulina
Eritrociti uz bolju oksigenaciju
T-limfociti sa brzim sazrijevanjem
Za koliko vremena koncentracija imunoglobulina i broj B-limfocita dostižu normalne vrijednosti?
Za otprilike godinu i po dana
Za oko 2 mjeseca nakon terapije
Tek nakon 6 mjeseci oporavka
Odmah po završetku transfuzije
Koliko je približno potrebno za oporavak funkcije T-limfocita nakon transplantacije?
Više od dvije godine ukupno
Najmanje tri sedmice ukupno
Oko godinu dana ukupno
Oko jedan mjesec ukupno
Zašto su bakterijske infekcije češće od virusnih u fazi pancitopenije?
Jer trombociti brzo rastu i krvarenja prestaju
Jer niske vrijednosti leukocita slabe innate odbranu
Jer G-CSF inhibira replikaciju bakterija
Jer povećani imunoglobulini neutraliziraju viruse
Koja je učestalost smrtnog ishoda zbog komplikacija u posttransplantacijskom razdoblju?
>60% slučajeva ukupno
2-5% slučajeva ukupno
35-50% slučajeva ukupno
15-30% slučajeva ukupno
Šta je čest uzrok smrtnog ishoda u ranoj fazi pancitopenije nakon transplantacije?
Autoimune hemolize u serumu
Akutni odbojni sindrom grafta
Bakterijemija sa slikom sepse
Masivna krvarenja zbog trombocita
Koja vrijednost granulocita opisuje tešku pancitopeniju povezanu s infekcijama?
0,5 x 10e9/L granulocita
<0,05 x 10e9/L granulocita
1,5 x 10e9/L granulocita
>3,0 x 10e9/L granulocita
Koji su najčešći uzročnici infekcija u ranoj fazi nakon transplantacije?
Virusi sa sporim replikacijama
Anaerobi i mikoplazme dominantno
Helminti i protozoe uglavnom
Gram-pozitivne bakterije prvenstveno
Koja grupa gram-negativnih bakterija se često spominje u ranoj fazi?
Pseudomonas, Escherichia coli, Klebsiella
Legionella i Bordetella vrste
Bacteroides i Clostridium vrste
Haemophilus i Neisseria vrste
Koji je primjer gljivične infekcije relevantne u ranoj fazi?
Dermatofiti sa onihomikozom
Kandida sa sistemskom kandidijazom
Kriptokokus sa meningoencefalitisom
Histoplazma sa kožnim lezijama
Koje virusne infekcije su tipične za kasnu fazu nakon transplantacije?
CMV, herpes simplex, varicella zoster, EBV
Influenca A/B i parainfluenca 3
Rotavirus i norovirus gastroenteritis
Dengue i chikungunya sistemske
Koja je najozbiljnija komplikacija u kasnoj fazi povezana s CMV?
Intersticijska pneumonija progresivna
Hepatična steatoza masivna
Akutni nefritis autoimuni
Miokarditis fulminantni
Pneumocystis carinii u kontekstu kasne faze najčešće uzrokuje:
Dermalne papularne lezije difuzne
Tešku intersticijsku pneumoniju
Akutni enterokolitis hemoragični
Subakutni meningitis gljivični
Za potpuni oporavak granulocita u posttransplantacijskom razdoblju obično je potrebno:
Oko 1 sedmica kontinuirano
Oko 2 sedmice stabilizacije
Oko 4 sedmice oporavka
Oko 8 sedmica rehabilitacije
Koja je najtačnija definicija GVHD-a u kontekstu transplantacije?
Alergijska reakcija primatelja na lijekove nakon transplantacije
Autoimuna destrukcija grafta uzrokovana primateljevim B-limfocitima
Mehaničko odbacivanje grafta zbog neadekvatne perfuzije
Imunosna reakcija donorskih T-limfocita protiv tkiva domaćina
Koji od navedenih uslova NIJE među tri glavna neophodna za nastanak GVHD-a?
Presadak mora sadržavati imunokompetentne stanice
Primatelj mora biti imunokompetentan bez terapije
Primatelj mora biti imunosuprimiran
Postoji razlika u HLA-antigenima davatelja i primatelja
Šta je GvL (graft versus leukemia) efekat u kliničkoj praksi?
Zaštitna uloga reakcije presatka protiv relapsa zloćudne bolesti
Mehanizam kojim se sprječava akutni GVHD bez terapije
Komplikacija gdje graft razara hematopoezu bez leukemije
Sekundarna bakterijska infekcija nakon imunosupresije
Zašto imunokompetentni primatelji obično eliminišu transfundirane T-limfocite?
Njihov imuni sistem prepoznaje i uništava donorske T-stanice
HLA-podudarnost sprječava aktivaciju T-limfocita
Donorske stanice spontano apoptoziraju bez stimulacije
Radioterapija pojačava eliminaciju transfundiranih stanica
U kojoj se vremenskoj granici tipično javlja akutni GVHD nakon transplantacije?
Unutar 100 dana od transplantacije
Odmah intraoperativno tokom implantacije
Između 6 i 12 mjeseci poslije zahvata
Nakon 2 godine bez ranijih simptoma
Koja je učestalost akutnog GVHD-a prema navedenim podacima?
Približno 40 do 60 posto slučajeva
Više od 90 posto nakon svake transplantacije
Manje od 5 posto transplantiranih
Uvijek prisutan u svim pacijentima
Koja kombinacija organskih sistema je najčešće zahvaćena akutnim GVHD-om?
Srce, mozak i periferne živce
Pluća, bubrezi i štitnjača
Koža, jetra i probavni sistem
Koštana srž, slezena i mišići
Kako se tipično opisuje kožna manifestacija u blažim slučajevima akutnog GVHD-a?
Psorijaziformne naslage sa srebrnim ljuskama
Urtikarijalne ploče bez svraba i eritema
Hemoragične vezikule ograničene na leđa
Makulopapulozni osip zahvata dlanove, tabane, lice
Kakva probavna manifestacija može dovesti do ozbiljnih komplikacija u GVHD-u?
Obilne proljevaste stolice uz crijevne poremećaje
Zatvor bez gubitka elektrolita i vode
Steatoreja uz porast tjelesne mase pacijenta
Gastritis bez promjena stolice i elektrolita
Zašto pacijenti sa prirođenom ili stečenom imunodeficijencijom imaju veći rizik za GVHD nakon terapije?
Ne mogu odbaciti donorske T-limfocite koji proliferiraju
Imaju pretjeranu produkciju neutralizirajućih antitijela
Njihov HLA-profil je identičan donorskom profilu
Citostatici i radioterapija direktno uništavaju graft
Koja manifestacija kože je tipična za hronični GVHD i podsjeća na sklerodermiju?
Indurirana neelastična, tanka koža koja prirasta
Eritem s površinskim deskvamacijama bez zadebljanja
Papulopustulozne lezije sa gnojnim eksudatom
Urtikarijalne promjene koje brzo iščezavaju
Koji laboratorijski nalaz najviše sugerira kolestatski hepatitis u GVHD-u jetre?
Povišen feritin i CRP vrijednosti
Povišen bilirubin i alkalna fosfataza
Hipoglikemija uz normalne transaminaze
Smanjen albumin i ukupni proteini
Teži oblik crijevnog GVHD-a najčešće se klinički očituje kojim znakom?
Krvarenjem, ileusom ili perforacijom crijeva
Blagom nadutošću bez proljeva
Asimptomatskom kolonizacijom bakterijama
Izoliranom mučninom bez dehidracije
Koji lijek je standardno dio terapije akutnog GVHD-a u kombinaciji s antilimfocitnim globulinom?
Metilprednizolon u sistemskoj primjeni
Amoksicilin u visokim dozama
Aspirin sa inhibitorima COX-2
Interferon-alfa supkutano
Hronični GVHD najčešće se nadovezuje na akutni oblik, ali može nastati i kako?
Jedino nakon terapije metotreksatom
Isključivo poslije virusne reaktivacije CMV-a
Samo nakon bakterijske superinfekcije
De novo, bez prethodnog akutnog oblika
Koji organi mogu biti zahvaćeni u generaliziranom obliku hroničnog GVHD-a?
Brojni organi uključujući kožu i jetru
Samo koža bez visceralnog zahvaćanja
Isključivo gastrointestinalni trakt
Jedino pluća u obliku pneumonitisa
Koja je česta manifestacija hroničnog GVHD-a jetre na kliničkom nivou?
Fulminantna nekroza bez žutice
Žutica uz normalnu fosfatazu
Slika kroničnog aktivnog hepatitisa
Asimptomatska steatoza bez upale
Koji simptom kompleksa tzv. “sicca sindroma” je često prisutan u hroničnom GVHD-u?
Hipersekrecija sluzi u nazofarinksu
Pojačano znojenje bez suhoće
Smanjena sekrecija suza i sline
Povećana salivacija uz lakrimaciju
Koji imunusupresiv se često koristi u prevenciji GVHD-a kod transplantacije?
Varfarin za smanjenje tromboze
Levotiroksin u malim dozama
Penicilin za profilaktičku zaštitu
Ciklosporin kao dio profilakse
Koja profilaktička metoda smanjuje GVHD, ali povećava rizik odbacivanja presatka i relapsa?
In vitro uklanjanje T-limfocita iz presatka
Profilaktička primjena interferona-beta
Rana antimikrobna dekolonizacija crijeva
Visokodozni IVIG bez drugih mjera
Koji je primarni cilj autogenog THMS-a u bolesnika s autoagresivnim imunim sistemom?
Povećanje GVHD rizika i komplikacija
Zamjena autoagresivnih efektornih stanica
Smanjenje broja HLA-identičnih donora
Stimulacija graft-versus-host reakcije
Koja je ključna razlika između autologne i alogene transplantacije HMS-a?
Vrsta korištenih regulatornih limfocita T
Porijeklo matičnih stanica donora
Način imunoblativne terapije primijenjene
Dužina hospitalizacije nakon zahvata
Šta označava skraćenica GVHD u kontekstu alogene transplantacije?
Gubitak viabilnosti hematopoetskih ćelija
Graft-versus-host bolest
Genetska varijabilnost HLA diverziteta
Granulocitna visoka hemolitička disfunkcija
Zašto se autologna transplantacija često smatra manje komplikovanom od alogene?
Izostanak GVHD reakcije
Veća dostupnost HLA-identičnih donora
Potpuna odsutnost imunoterapije
Kraće vrijeme pripreme prije zahvata
Koji je potencijalni efekat imunoblativne terapije uz autolognu transplantaciju HMS-a prema novijim istraživanjima?
Trajno smanjenje hematokrita krvi
Indukcija regulatornih limfocita T
Smanjena tolerancija na HLA antigene
Povećanje autoagresivnih limfocita B
Šta se može postići zamjenom autoagresivnih stanica donorovim neautoagresivnim stanicama?
Smanjenje HLA identičnosti između davatelja i primatelja
Poticanje tolerancije i trajne remisije
Produženje akutne graft-versus-host reakcije
Povećanje antitrombocitnih antitijela u serumu
Koje je porijeklo hematopoetskih matičnih stanica kod autologne transplantacije?
Od samog bolesnika
Od jednojajčanog blizanca donora
Od srodnog alogenog donora
Od nesrodnog HLA-identičnog davatelja
Koja komplikacija je potencijalno vrlo teška i životno opasna kod alogene transplantacije?
GVHD reakcija grafta protiv domaćina
Smanjena regeneracija koštane srži
Smanjena indukcija regulatornih T limfocita
Povećana koagulacija zbog trombocita
Šta je česta posljedica intenzivnog transfuzijskog liječenja prije transplantacije koštane srži?
Produžena neutropenija bez infekcija
Imunizacija pacijenta na transfuzijske antigene
Smanjena potreba za HLA tipizacijom donora
Potpuna eliminacija autoagresivnih limfocita
Koja antitijela se mogu razviti nakon pretransplantacijskog transfuzijskog liječenja?
Anti-RNA, anti-proteinska, anti-hemoglobinska
Anti-mitotička, anti-fagocitna, anti-enzimska
Anti-IgE, anti-mastocitna, antisupresivna
Anti-HLA, antitrombocitna, antigranulocitna
Koja je primarna potreba za kompatibilnošću između bolesnika i davaoca kod transplantacije koštane srži?
Kompatibilnost HLA klase I i II antigena
Ista ABO krvna grupa bez izuzetaka
Isti Rh faktor i DAT negativan status
Kompatibilnost granulocitnih fenotipa
Zašto nepodudarnost u ABO krvnim grupama ne predstavlja apsolutnu prepreku transplantaciji koštane srži?
ABO antitijela ne uzrokuju hemolizu
Rh faktor nadomješta ABO razliku
Matične stanice ne nose ABO antigene
HLA antigeni poništavaju ABO efekat
Koja transfuzijska mjera se preporučuje dok je DAT pozitivan ili eritrociti pokazuju davaočeve fenotipske značajke?
Eritrocitni koncentrat od davaoca 0 iste Rh grupe
Granulociti od davaoca kompatibilne plazme
Trombociti od davaoca identične ABO grupe
Plazma kompatibilna s bolesnikovim ABO
Koja je posljedica prisustva anti-HLA antitijela kod imuniziranih bolesnika?
Brža negativna MLC reakcija
Smanjen rizik posttransfuzijske reakcije
Niža potreba za transfuzijama
Povećan rizik odbacivanja transplantata
Koja se komplikacija može javiti nakon transplantacije kada postoji ABO nekompatibilnost?
Aplazija trombocita bez hemolize
Autoimuna neutropenija bez hemolize
Anafilaktički šok zbog Rh faktora
Hemoliza davaoćevih ili bolesnikovih eritrocita
Koji je ispravan pristup rješavanju ABO inkompatibilnosti između davaoca i bolesnika prije transplantacije?
Izmjena bolesnikove krvi i uklanjanje inkompatibilnih eritrocita
Primjena visokih doza Rh imunoglobulina
Odabir davaoca iste ABO i Rh grupe
HLA desenzitizacija bez transfuzija
Koje antitijela mogu: onemogućiti transplantaciju, izazvati odbacivanje i posttransfuzijske reakcije?
Anti-granulocitna IgA
Anti-ABO prirodna IgM
Anti-Rh IgG specifične podvrste
Anti-HLA antitijela različitih klasa
Za trombocitne transfuzije kod bolesnika nakon transplantacije, koji kriterij je naglašen?
DAT mora biti trajno negativan prije transfuzije
Plazma davaoca ABO kompatibilna s bolesnikovim eritrocitima
Isti HLA tip između davaoca i bolesnika
Davaoc 0 krvne grupe bez obzira na Rh
Šta uzrokuje dugotrajnu aplaziju koštane srži i citopeniju povezanu s odbacivanjem transplantata?
Rh nekompatibilnost bez HLA podudarnosti
Prekomjerna transfuzija trombocita
Neprihvatanje i imunološko odbacivanje grafta
Nedostatak granulocitnih koncentrata
Koji je rizik posebno visok kod politransfundiranih bolesnika u kontekstu transplantacije koštane srži?
Odbacivanje transplantata zbog anti-HLA
Hemoliza zbog Rh inkompatibilnosti
Anafilaksija na plazmatske proteine
Sekundarna infekcija zbog granulocita
Koji faktor povećava intenzitet transfuzijskog liječenja nakon transplantacije hematopoetskih matičnih stanica?
Hipertireoza bez terapije
Prekomjerno uzimanje tekućine
Infekcija kod primatelja organa
Nizak hemoglobin bez infekcije
Kod aplastične anemije nakon TKS, potrebe za transfuzijama su obično:
Niže nego kod akutne leukemije
Iste kao kod akutne leukemije
Veće nego nakon TKS zbog akutne leukemije
Ne postoje potrebe za transfuzijama
Prosječan broj doza koncentrata trombocita nakon transplantacije iznosi približno:
44 doza u jednoj infuziji
144 doza tokom liječenja
12 doza u prvoj sedmici
61 doza u jednoj aferizi
Za prevenciju GVHD, krvni pripravci za imunokompromitovane bolesnike trebaju biti:
Ozračeni sa 15–30 Gy
Filtrirani bez ozračivanja
Zamrznuti na −20 °C
Zagrijani na 37 °C
Pluripotentne matične stanice se u najvećoj mjeri nalaze:
Isključivo u perifernim limfnim čvorovima
Samo u koži i mišićima
U krvi i koštanoj srži
U cerebrospinalnoj tečnosti
Prije afereze periferne krvi, broj matičnih stanica se obično povećava kako?
Mobilizacijom u perifernu krv
Dodatkom trombocita u plazmu
Smanjenjem hematokrita dijetom
Primjenom antihistaminika
Više matičnih stanica u perifernoj krvi se očekuje kod bolesnika:
Prije započinjanja citostatika
Tokom febrilne neutropenije
U ranoj remisiji nakon citostatika
U kasnoj remisiji bez terapije
Sakupljeni koncentrat matičnih stanica sadrži u značajnom broju:
Sinovijalne i epitelne ćelije
Miofibrile i osteoklaste
Hepatocite i neurone
Limfocite T i granulocite
Koji postupak smanjuje volumen transplantata i uklanja nepoželjne ćelije?
Dodatak fiziološke otopine
Oksigenacija koncentrata
Brzo zagrijavanje koncentrata
Odvajanje na Ficoll ili Percoll gradijentu
Nakon obrade i smrzavanja, koncentrat matičnih stanica se nakon odmrzavanja:
Čuva se na sobnoj temperaturi 48 sati
Transfundira bolesniku poput krvnog pripravka
Razrjeđuje i baca zbog hemolize
Koristi isključivo za dijagnostičku citometriju
