Povreda prava EU-a s aspekta građansko-pravnih odnosa

1.    Ovlast za pokretanje prethodnog postupka proizlazi iz:

• a)    odredbi nacionalnih procesnih zakona

• b) tumačenja odredbi nacionalnih procesnih zakona i EFEU

• c)   izravno iz članka 267. UFEU

2. 2. Primjena načela nadređenosti dovodi do:

• a)    nevaženja normi nacionalnog prava

• b)    „čekanja” i stavljanja izvan snage sporne norme

• c) obveze nacionalnim sudovima da u spornom slučaju primjene pravo EU-a

3.    Tko ima pravo podnijeti zahtjev za donošenje prethodne odluke?

• a)    sud

• b) stranke i sud

• c)    isključivo stranke

4.    Kod neprihvaćanja prijedloga stanke za upućivanjem prethodnog pitanja obrazloženje suda:

• a)       mora biti u skladu s CILFIT kriterijima

• b)       mora sadržavati formalno pozivanje na relevantnu odredbu ili sudsku praksu

• c)     mora sadržavati utvrđenje da pitanje nije bitno

5.  Povelja je obvezujuća za države članice?

• a)    samo onda kad provode pravo EU-a što njezinu primjenu čini ograničenom

• b) uvijek

• c)    ovisno o procjeni nacionalnog suda

6. 6. U postupcima prisilnog iseljenja (pravo na dom) presudno je:

• a)       detaljno obrazložiti okolnosti konkretnog slučaja

• b)     provesti test razmjernosti    

• c)    žurno provesti ovršni postupak

7.    Predstavlja li obveza plaćanja troškova zastupanja države uvijek nerazmjerno ograničenje prava na pristup sudu i/ili prava na mirno uživanje vlasništva?

• a)    ne –  ako je stranka nesporno mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh u sporu i ako iznos troška za njega ne predstavlja prevelik financijski teret

• b)    plaćanje troškova zastupanja države uvijek predstavlja povredu

• c)     ovisno o okolnostima konkretnog slučaja

8. 8.    Sukladno praksi ESLJP-a, da bi bilo opravdano, ograničenje prava na pristup sudu ili prava na mirno uživanje vlasništva mora biti:

• a) propisano zakonom

• b) propisano zakonom, slijediti legitiman cilj i biti razmjerno

• c)  mora biti postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa i prava podnositelja zahtjeva

9. 9.   Test razmjernosti u postupcima prava na slobodu izražavanja može provesti:

• a)    samo nacionalni sud

• b) sukladno okolnostima konkretnog slučaja može ga provesti i ESLJP

• c) i nacionalni sud i ESLJP

10. 10.   Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (za postupak pred Općinskim sudom) podnosi se:

• a)       izravno Ustavnom sudu

• b) predsjedniku Vrhovnog suda

• c) predsjedniku neposredno višeg suda