Tipografija je jedinstven spoj umjetnosti i tehnike, koja se služi naizgled jednostavnim slovnim oblicima, no dobar tipograf i dizajner će od tih znakova moći načiniti tehničko- umjetnička djela jedinstvene ljepote. Tipografija ima određena tehnička, funkcionalna i estetska pravila i osim vizualnog utjecaja, tipografija ima i veliku funkcionalnu svrhu.

Što je pismo?

Što vidimo na slici?

što vidimo na slici?

Veličina pisma (engl. size) je mjera za veličinu pisma. Različita pisma iste veličine mogu zauzimati različiti prostor. Veličina pisma mjeri se u tipografskim točkama (pt) i jednaka je plohi koja je dostupna za kreiranje pojedinog znaka.

Serif su maleni ukrasni potezi, zadebljanja, na rubovima slovnih znakova. Potječu još od rimske kapitale. Gutenbergovo pismo Tekstura ima serife. Zbog mekoće olova, gotovo sva pisma od 15. do 20. stoljeća imala su serife. Ima li prikazano pismo serife?

Na čitljivost pisma, između ostalih elemenata utječe i razmak između slova. Spacioniranje/ spacija ili engl. kerning je važna karakteristika teksta. Nedostatak kerninga je najlakše uočiti na tekstu pisanom pisaćim strojem, ili na fontovima koji kopiraju taj stil pisama. Može se promijeniti u odnosu na izvorno postavljeno, u programima za obradu računalne grafike.

Razmak među redovima (engl. leading) nije kao što bi mnogi pomislili bjelina između dva reda teksta, već je to razmak između osnovnih pismovnih linija dva retka teksta i vrlo je važan za čitljivost teksta, pogotovo tekućeg. Ako je razmak premali tekst će izgledati sabijeno, a ako je prevelik, tekst će izgledati previše raspršen po bjelini stranice, te će u oba slučaja biti težak za čitanje. Veličina razmaka među recima se obično mjeri u tipografskim točkama ili u određenom postotku u odnosu na veličinu pisma. Kao standardni razmak za tekući tekst obično se uzima 120% vrijednosti veličine korištenog pisma, pa bi u tom slučaju prored između redaka nekog teksta složenog s veličinom pisma od 10 pt, iznosio 12 pt.

Klasifikacija pisama - je važna zbog lakšeg snalaženja među hrpom postojećih pisama (fontova) i lakše upotrebe određenog pisma za određenu vrstu tiskanog materijala. Oduvijek su postojale dvije osnovne ideje oko podjele pisma, jedna je podjela da se pisma razlikuju po povijesnom kriteriju, ovisno o vremenu nastanka, a druga podjela je prema optičkim i geometrijskim karakteristikama. Označi kvačicom točno navedene vrste obitelji pisama, Font family.

Klasifikacija pisama-

označi kvačicom obitelj pisama, Font family prikazane na slici.

Klasifikacija pisama-

označi kvačicom obitelj pisama, Font family prikazane na slici.

Klasifikacija pisama-

označi kvačicom obitelj pisama, Font family prikazane na slici.

Klasifikacija pisama-

označi kvačicom obitelj pisama, Font family prikazane na slici.

Osnovni font / tekst (body tekst) je veličina i vrsta pisma u nekoj publikaciji kojim je oblikovana tipografija većine teksta. Zahtijeva se maksimalna čitljivost, funkcionalnost i prilagodba sadržaju. Za knjižno čitanje s udaljenosti oko 30 cm slova su najčešće veličine od 10 do 12 točaka pismovnog reza bez proširenja, nisu kurzivna, nisu podebljana, nemaju nikakve efekte naglašavanja ili ukrašavanja. Neki fontovi su jako nečitljivi (npr. rukopisni) i zato se oni ne koriste u službenim dokumentima.