Učenici iste dobi i sposobnosti ipak rade različitom brzinom, a svaki je "jak" u nekom drugom području. Radi se o načelu:

Učenik ima poteškoće: teško čita i piše, potrebno je napisati uputu velikim tiskanim slovima, možda i pročitati ju usmeno. Ipak, njegov ručni rad je dobar. Radi se o načelu:

Bodove i brojke (5, 4, 3, 2, 1 - nedovoljan) dajemo pri:

Bilježenje napretka učenika - kako bismo znali koje lekcije ponoviti, a gdje možemo "ići dalje" s gradivom smatramo:

Ukoliko pišemo dovoljan ili vrlo dobar radi se o podvrsti ocjenjivanja koje zovemo:

3 su važna načela ocjenjivanja: objektivnost, javnost i:

U kojem stupnju metode 4 stupnja učitelj obavlja (demonstrira) radni zadatak?

U kojem stupnju metode 4 stupnja naučnik primjenjuje znanje i vještinu u novim ili sličnim situacijama?

Pogreška ocjenjivanja pri kojoj ne uvažavamo da učenik ne može znati ili biti brz jednako kao učitelj je:

Procjenjujemo sami svoje poučavanje (samoevaluacija) kako bismo:

Pohvala i ocjena NE smiju biti motivacija učenika.

Poslodavac je dužan obavijestiti školu o tehničkim novostima u radionici.

Suradnja s roditeljima znači kontinuiran (ne nužno čest) razgovor s roditeljem/skrbnikom o naučniku.

Škola ne mora znati kakav je plan i program obuke u radionici.

Nastava u školskoj radionici dinamičnija je (više promjenjiva) od one u obrtničkoj.

Mapa praktičnog dijela/mapa o naukovanju/radna mapa - ispunjava je učenik, a kontrolira (stručni) učitelj